Kako kaže, čitava priča sa prikupljanjem paketića počela je prije sedam godina, a prvobitno je sve krenulo sa idejom da se prikupe paketići za Udruženje civilnih žrtava rata grada Banjaluke, čiji je i sam član.

 

"Ta akcija je već prve godine prerasla sva naša očekivanja i iz godine u godinu postavljali smo sve veće ciljeve i uz podršku dobrih ljudi prikupljali paketiće koje podijelimo na kraju godine", priča Tadić.

 

Napominje da svi koji žele pomoći mogu mu se javiti putem društvenih mreža, na Facebook stranicama Banjalučke trkače lige, ili na profilu Atletski klub invalida 'Vrbas' , na njegovom ličnom profilu, ili pozivom na broj 066/142-590.

 

"Mi najviše volimo da ljudi sami prikupe paketiće, pa da mi dođemo po njih ili da oni donesu do Gradskog stadiona, a ako nisu u Banjaluci ili nisu u mogućnosti mogu nam se javiti, pa im možemo poslati i žiro račun kluba, gdje ,takođe, mogu uplatiti za paketiće", kaže Tadić koji je nedavno imenovan za novog upravnika Gradskog stadiona u Banjaluci.

 

Prema njegovim riječima, sportisti su ljudi velikog i humanog srca, a sport je uvijek spajao ljude.

 

"Sportisti često imaju potpuno drugačije razmišljanje od drugih ljudi, i uvijek su spremni i da se druže, pruže veliku podršku jedni drugima i iz te ideje i druženja iz mlađih sportskih dana, došlo je do toga da dođe do organizovanja Banjalučke trkačke lige iz koje je proizašlo niz aktivnosti tokom godina. Ono što je, takođe, pohvalno je činjenica,  da imamo i veliki broj prijatelja koji su se uključili, ne samo u Banjaluci, već i u drugim opštinama bave se sličnim akcijama i baš kao i u sportu, podržavamo jedni druge", kaže Tadić.

 

Ističe da je bitno da sva udruženja realizuju humanitarne akcije i ideje koje su i naumili.

 

"Zato apelujem na sve dobre ljude, nije bitno da li će podržati ovu akciju, već bilo koju u svom okruženju, da pomognu i obraduju one kojima je ta pomoć namijenjena i najpotrebnija", rekao je Tadić, i dodao da prema njegovom mišljenju društvo i ljudi u Srpskoj još imaju empatiju i spremni su da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija.

 

"Vjerujem da su svi osjetili, bar na trenutak, tokom svojih života, da postoji trenutak kada se shvati ono što je zaista bitno. Svi mi možemo imati teške trenutke u životu, ali bitno je da se ne odustane, da ostanemo u zajedništvu i da pomognemo jedni drugima koliko god možemo. Ono što je posebno značajno je da moramo biti svjesni da i onaj mali trenutak podrške i neka dobra, topla riječ znači nekome mnogo više nego finansijska ili bilo kakva druga podrška u datom trenutku", objašnjava Tadić i napominje da se osjećaj za empatiju razvija godinama, ali se i stvara odgojem.

 

"Tako je i kod mene, bio sam vaspitan da uvijek pomognem onoliko koliko mogu drugima, a i meni su drugi pomogli kada sam ostao bez šake da dobijem tretman i bolničku pomoć koja mi tada bila potrebna i koju su drugi ljudi platili. Baš zato što sam to na svom primjeru osjetio u mlađim danima, zahvalan sam svima koji su meni pomogli, pa se sad i ja trudim da vratim pomoć onima kojima je potrebna i to koliko god mogu", rekao je Tadić.